Stres je pojam koji je danas svima poznat. Definira se kao skup emocionalnih, kognitivnih tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kada neki događaj/zahtjev procijenimo kao opasan ili procijenimo da će poremetiti uobičajeni tijek našeg života. Hoće li neki događaj biti stresan ili ne, ponajviše ovisi o našem tumačenju tog događaja, neovisno o tome što se objektivno dogodilo. To znači da isti događaj neće biti (podjednako) stresan za sve, jer ljudi različito tumače ono što im se događa. Kod stresnih događaja funkcioniranje osobe je narušeno, no moguće je povratiti narušenu ravnotežu korištenjem adekvatnih strategijasuočavanja.
Za razliku od stresnih događaja koji se javljaju svakodnevno te su prisutni kod svih ljudi, traumatski događaji su rijetki, ne događaju se svima, javljaju se neočekivano i praćeni su osjećajima intenzivnog straha, bespomoćnosti i užasa. Reakcije na traumatske događaje ne ovise o našoj procjeni jer se radi od događajima velikog intenziteta tako da pogađaju svakoga tko ih doživi. Traumatski događaji su izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i izrazito su neugodni svim ljudima.
Pojam kriza se odnosi na akutnu emocionalnu uznemirenost koja proizlazi iz situacijskih, razvojnih i/ili sociokulturalnih izvora pri čemu raniji uspješni načini rješavanja teškoća više nisu djelotvorni. U razdoblju krize uobičajeno funkcioniranje je otežano ili nemoguće, imamo gubitak autonomije i kontrole nad životom što može dovesti do osjećaja bespomoćnosti i beznađa.
Naši životi trenutno su pod utjecajem krize uzrokovane pandemijom korona virusa, a dio stanovništva pogođen je i snažnim potresom. Ovakvi događaji narušavaju nama neophodni osjećaj sigurnosti. U nama mogu pobuditi osjećaj da smo izgubili sposobnost suočavanja sa stresom i izazvati niz reakcija: emocionalnih (strah, anksioznost, napade panike, ljutnju, krivnju, tugu), kognitivnih (poteškoće koncentracije, zbunjenost, noćne more), tjelesnih (glavobolje, vrtoglavice, umor, mučninu) i ponašajnih (poteškoće s apetitom i spavanjem, nemir, povlačenje). Takve reakcije normalne su i očekivane kada se suočimo sa opasnošću i nesigurnošću.
Kako trenutna situacija ograničava i nadilazi naše uobičajene načine suočavanja sa stresom, ono što možemo učiniti je usmjeriti se samo na ono što možemo kontrolirati. Nismo u mogućnosti kontrolirati što će se dogoditi u budućnosti, tijek pandemije, mogućnost potresa, gospodarsku situaciju, ponašanje drugih ljudi. Ne možemo kontrolirati niti pojavu vlastitih emocija poput straha, anksioznosti, brige, koje su neizbježne u ovakvim situacijama. Jedino što možemo kontrolirati je ono što sami činimo, sada i ovdje.
Važno je osvijestiti vlastite emocije i shvatiti da je to što nam se događa normalno. U stanju preplavljenosti brigama i emocijama pokušajte se umiriti. Možete koristiti neke od tehnika relaksacije ili neke od najjednostavnijih tehnika dubokog disanja. Pokušajte se povezati sami sa sobom u sadašnjem trenutku, osvijestite što upravo radite, usmjerite pažnju na to gdje se nalazite, osjetite gdje stojite/sjedite, nabrojite nekoliko stvari koje vidite, čujete, osjećate. Pokušajte svu pažnju usmjeriti na vašu trenutnu aktivnost. Na ovaj način ćete odvratiti pažnju od briga i smanjiti intenzitet uznemirenosti.
Usmjerite se na aktivnosti koje u ovom trenutku možete raditi i koje trenutno doprinose vašoj dobrobiti i dobrobiti drugih, bez obzira koliko vam se beznačajne činile. To uključuje i praćenje službenih smjernica o tome što činiti tokom krize (održavanje higijene, održavanje socijalne distance), ali i bilo što drugo što može biti od pomoći vama, ukućanima ili zajednici.
U krizi je važno i prepoznati izvore pomoći i podrške što uključuje prijatelje, rodbinu i stručnjake. Iskoristite danas dostupnu tehnologiju da se povežete.
Ne budite strogi prema sebi, imajte razumijevanja za vlastite osjećaje i reakcije, smanjite očekivanja od sebe te, ukoliko imate poteškoća u suočavanju sa nošenjem tereta ove krize, potražite pomoć stručnjaka i nazovite broj Dječjeg doma “Tić”Rijeka – 095 215 6700, radnim danom od 9.00-14.00 sati.
Pripremila: mr.sc. Ljiljana Bubnić, prof. psiholog, psihologinja Dječjeg doma “Tić” Rijeka