KAKO DJECA VIDE RAZVOD?

Djeca gledaju na svijet drugačije od odraslih. Koliko razumiju o razvodu ovisi o njihovoj dobi. Dvogodišnjak neće razumjeti isto što i petogodišnjak. Dječak školske dobi neće jednako iskazivati svoje emocije kao njegova sestra u pubertetu.

Istraživanja pokazuju da djeca najveći utjecaj osjećaju unutar dvije ili tri godine od razvoda. U svakoj dobi, postoje različite emocije i reakcije djeteta.

DOJENČAD

ŠTO RAZUMIJU?

– dojenčad ne razumije ništa o razvodu, ali primjećuje promjene u roditeljskom reagiranju spram njih

KAKO REAGIRAJU?

– mogu promijeniti obrasce hranjenja ili spavanja
-mogu imati probleme sa stolicom u vidu proljeva ili konstipacije te mogu češće «bljuckati»
-mogu biti razdražljivija, doimati se uplašeno ili anksiozno

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?

– pokušati održati svakodnevnu rutinu
-pokušati ostati mirni pred bebom
-pokušati se odmoriti dok beba spava
-potražiti pomoć obitelji ili prijatelja
-imati na umu da čak i dojenčad trebaju kontakt sa oba roditelja

DOB «TRČKARALA» (1-3 godine)

ŠTO RAZUMIJU?

– razumiju da jedan roditelj ne živi više kod kuće iako ne shvaćaju zašto

KAKO REAGIRAJU?

– mogu češće plakati te više tražiti vašu blizinu
-mogu imati probleme sa spavanjem i toaletnim navikama
-mogu se ponašati «poput bebe» te npr. tražit da ih roditelji hrane
-često se osjećaju ljuti ili frustrirani, a ne mogu objasniti svoje osjećaje
-mogu ispoljavati ljutnju kroz napade bijesa, udaranje, iritabilnost, suprotstavljanje ili povlačenje
-mogu početi brinuti o svakom odvajanju te postati uplašeni kada je roditelj izvan njihovog vidokruga

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?

– pokušati im omogućiti brigu i sigurnost na način da održavaju uspostavljene navike i rutinu
-mogu dopustiti neka regresivna ponašanja, ali moraju postaviti jasne granice i odrediti posljedice
-mogu pokušati smanjiti svakodnevne stresove omogućujući sebi i djetetu dodatno vrijeme za izvršavanje uobičajenih obaveza
-trebaju provoditi više vremena sami sa djetetom
-omogućiti da dijete provodi više vremena sa drugom bliskom odraslom osobom koja je istog spola kao i odsutni roditelji

PREDŠKOLCI

ŠTO RAZUMIJU?

– još uvijek ne shvaćaju što razvod znači, ali znaju da su njihovi roditelji ljuti i nervozni te da žive odvojeno

KAKO REAGIRAJU?

– osjećaju gubitak i tugu
-često maštaju, ugodno «tata će se vratiti» i zastrašujuće «čudovište me lovi»
-pitaju se što će biti s njima i plaše se napuštanja od strane odsutnog roditelja
-često okrivljuju sebe za razvod. Misle da bi roditelji bili skupa da su se oni bolje ponašali
-osjećaju se odgovorno. Vjerojatno su kada bi bili kažnjeni, zaželjeli da jedan od roditelja otiđe što se i ispunilo. Dijete može vjerovati da je njegova želja uzrok roditeljskog razvoda
-često postaju vrlo ljuti što pokazuju napadajući roditelja kojeg optužuju ili se povlače u sebe i postaju depresivni, povučeni

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?

– mogu ohrabriti svoje dijete da podijeli s njima brige i pitanja o razvodu
-mogu ohrabriti dijete da izražava emocije, uključujući ljutnju kroz pričanje, fizičku aktivnosti ili likovno izražavanje
-mogu posvetiti više vremena kako bi uvjerili dijete da ga oba roditelja razumiju i vole
-mogu reći svom djetetu, i ponoviti više puta, da ono nije odgovorno za razvod

ŠKOLARCI

ŠTO RAZUMIJU?

– počinju shvaćati što razvod znači
– vjeruju da se njihovi roditelji ne vole i znaju da neće više živjeti zajedno

KAKO REAGIRAJU?

– osjećaju se prevarenima
– imaju akutni osjećaj gubitka roditelja koji je odselio
– obično se nadaju da će se roditelji ponovno zbližiti
– ponekad se osjećaju odbačeno od strane odsutnog roditelja
– mogu postati vrlo depresivni, pokazujući promjene u navikama hranjenja i spavanja, – mogu osjećati pomanjkanje interesa u životu, slabiju koncentraciju, plakanje, iritabilnost i povlačenje te osjećaj bespomoćnosti
– mogu se bojati napuštanja, ali također mogu brinuti o kvaliteti svog budućeg života i života svojih roditelja.
– mogu se bojati da ih drugi roditelj neće pokupiti na vrijeme poslije škole
– mogu imati poteškoće sa spavanjem i pokazivati simptome fizičkih bolesti
– mogu postati izrazito ljuti na oba roditelja zbog razvoda
– svoju ljutnju mogu iskazivati na van u vidu lošeg ponašanja, ili na unutra kao osjećaje srama i samookrivljavanja

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?

– mogu ohrabrivati djecu da pričaju o razvodu s njima, rodbinom ili obiteljskim prijateljima
– moraju biti osjetljivi na znakove depresije, strahova ili smetnji u ponašanju te potražiti profesionalnu pomoć ako zatreba
– moraju pomoći djeci da osjećaju da će njihov život biti OK i da je njihov svijet siguran
– trebaju pričati s drugim odraslima, a ne sa djecom o problemima odraslih poput problema s novcem, nezavršenim emocijama, stresom na poslu, itd.
– moraju upozoriti djetetove nastavnike o situaciji jer oni mogu pružiti djetetu podršku i upozoriti na znakove koji upućuju da je djetetu potrebna dodatna pomoć

DJECA U PUBERTETU I ADOLESCENTI

ŠTO RAZUMIJU?

– razumiju, ali obično ne prihvaćaju razvod

KAKO REAGIRAJU?

– vrlo često postaju vrlo ljuti
– mogu se osjećati iznevjereno ili odbačeno od strane jednog ili oba roditelja
– mogu izgubiti povjerenje u veze općenito
– mogu izgubiti samopoštovanje i brinuti se da li su voljeni
– kako teže da budu veoma moralni i kritični, mogu osuđivati odluku roditelja da se rastanu
– mogu se osjećati veoma posramljeno i može ih veoma ometati svaka promjena u seksualnom ponašanju njihovih roditelja
– mogu biti sklonija rizičnim ponašanjima i pobuni nego što je karakteristično za dob- korištenje droga, ulaženje u seksualne aktivnosti, markiranje iz škole i sl.
– mogu postati depresivni ili povučeni te mogu pokušati suicid
– mogu se ponašati bolje, a ne lošije, osjećajući da na taj način mogu spasiti roditeljski brak
– može se odraziti na njihovom osjećaju nezavisnosti. Mogu se plašiti odvajanja od roditelja i osjećati snažnu potrebu biti na strani jednog roditelja

ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?

– mogu im dati vremena da propitaju svoje osjećaje
– mogu sugerirati pozitivne načine da se nose sa svojim emocijama: ako dijete ima poteškoća u razgovaranju s roditeljima, ohrabriti ga da se povjeri drugoj povjerljivoj odrasloj osobi poput rođaka, obiteljskog prijatelja, nastavnika ili stručnjaka
– mogu, što je više moguće, truditi se nastaviti uspostavljene navike
– nastaviti nadgledati njihove aktivnosti: gdje su, što rade i s kim su
– moraju naglasiti da bez obzira što se obitelj promijenila, djeca moraju pokazivati poštovanje za oba roditelja, moraju poštivati kućna pravila i moraju dati sve od sebe u školi
– moraju se oduprijeti potrebi da koriste svoju djecu kao zamjenu za partnera. Moraju si priskrbiti odgovarajuću podršku i odgovarajući socijalni život. Ne smiju ovisiti o svojoj djeci kako bi upotpunili prazna mjesta nakon razvoda.

ŠTO DA KAŽEM SVOM DJETETU O RAZVODU?

ČETIRI ZLATNA PRAVILA:

1. DJECA NISU KRIVA ZA RAZVOD RODITELJA

Mnoga djeca vjeruju da su ona kriva što se roditelji razvode. Recite im da to nije njihova krivnja, ponavljajte im to. To je posebno bitno kod mlađe djece koja dijelom žive u svijetu zbilje, a dijelom u svijetu mašte. Oni lako mogu povjerovati da je nešto što su oni učinili bilo uzrokom da jedan od roditelja otiđe te vjeruju da oni mogu ponovno spojiti roditelje.

2. RECITE IM ŠTO SE DOGAĐA

Razvod roditelja teška je za svih u obitelji. Djeca, za razliku od nas, nemaju moć nad onim što se događa. Oni moraju znati što se zbiva u obitelji. Može vam se činiti da ih zaštićujete ako im ne govorite, ali to nije istina. Djeci ćete pomoći tako da im kažete što se događa. Oni ne moraju biti upućeni u detalje, ali žele osnovne informacije. Djeca moraju znati da ih oboje roditelja voli i da će nastaviti brinuti o njima.

3. SLUŠAJTE VAŠU DJECU

Najveći problem za djecu kod razvoda roditelja je prihvaćanje situacije i promjena jer osjećaju da nemaju utjecaja. Djeca žele da se savjetujete s njima o odlukama koje se njih tiču i žele da ih poslušate. Ipak, oni ne žele da imaju potpunu odgovornost tj. «zadnju riječ» kod donošenja odluka. Neka djeca možda ne žele da budu uključena u odlučivanje.

Može vam se činiti da im govoreći o ovim stvarima dajete previše mogućnosti utjecaja i slobode. Sjednite s njima i poslušajte što oni žele, dajući im do znanja da ne mogu dobiti sve što žele. Na taj način osjećat će se uključenim, važnim, osjećat će se bolje. Zapamtite, kad ste bili skupa kao obitelj, uključivali ste vašu djecu u odlučivanje oko mnogo stvari. Oni očekuju da ih uključite i sada, makar se to činilo teškim.

4. NE SVAĐAJTE SE PRED DJECOM

Djeca su pod najvećim stresom ako se svađate oko njih. Svađe pred djecom, ili govorenje ružnih stvari jedan o drugom, vrijeđa djecu. Kada povrijedite i ponizite bivšeg supružnika, povrijedili ste i djecu. Zapamtite, da se vaše svađe mogu vrlo negativno odraziti na emocionalno stanje vaše djece.

KAKO POMOĆI DJETETU DA SE SUOČI SA RAZVODOM?

  • ako je vaše dijete vidno uznemireno možete mu pomoći na način da mu date do znanja da je u redu plakati. Plakanje je zdravi način iskazivanje emocija. Ponekad djeca žele pričati kao i plakati. Ponekad žele samo plakati. Dajte im do znanja da je OK osjećati se tužno i to reći.
  • dugotrajni konflikti među razvedenim roditeljima pogubniji su za djecu od samog razvoda. Potražite stručnu pomoć ili pomoć prijatelja da vam pomognu nositi se s vlastitim emocijama.
  • izbjegavajte tražiti od djeteta da prenosi poruke vašem bivšem supružniku ili tražiti od njega da se ponaša kao špijun ili posrednik
  • ne postavljajte pitanja o drugom supružniku i ne tražite da dijete skriva informacije
  • ne dajete obećanja koje niste u stanju održati
  • nemojte da se dijete osjeća loše jer pokazuje privrženosti i brigu za drugog roditelja
  • obeshrabrite dijete da ne zauzima stranu, vašu ili vašeg supružnika. Zaista je bitno za dijete da ima odnos s oboje roditelja (dok god je sigurno). Ohrabrujte kontakte djeteta s drugim roditeljem i bliskim ljudima. Redoviti telefonski pozivi, pisma, e-mailovi pomažu djetetu da se suoči sa vašom odlukom o razvodu
  • pokušajte zapamtiti dobre strane vašeg odnosa s bivšim supružnikom i podijelite ih sa svojom djecom
  • ne trebate osjećati da morate nadomjestiti gubitak djetetu na način da mu pravite ustupke ili kupujete skupe poklone. Najbolje što možete dati djetetu ste vi i vaše vrijeme
  • nakon razvoda pokušajte biti konzistentni u discipliniranju djeteta. Djeca moraju jasno znati što se očekuje od njih i osjećaju se sigurnije kada su im postavljene razumne granice.
  • djeca trebaju stabilnost koliko god je to moguće i suočavanje s previše promjena može biti vrlo ometajuće za dijete. Iznenadna promjena poput promjena kuće ili škole često se ne može izbjeći i u tim okolnostima je vrlo važno da više vremena provedete zajedno sa djetetom. Uključite ga u svoje planove koliko god možete i ukažite na pozitivne aspekte promjene.

DJECA PORUČUJU RAZVEDENIM RODITELJIMA:

  • Shvatite da volimo i trebamo vas oboje
  • Mi nismo vaši glasnici. Ako imate nešto za reći onom drugom roditelju, kažite mu sami.
  • Ne govorite ružne stvari jedan o drugome. Tada se osjećamo zaista loše.
  • Ako ste ljuti na drugog roditelja i želite vikati na njega i svađati se, ne činite to pred nama
  • Ne ispitujte nas što se dešava u kući drugog roditelja
  • Ne činite da se osjećamo loše i nelojalno ako uživamo sa drugim roditeljem
  • Ne tražite od nas da zauzimamo strane. To nije pošteno!
  • Ne zaboravljajte namjerno važnu odjeću ili natankati gorivo kada idemo kod drugog roditelja
  • Znamo da ste povrijeđeni, uplašeni i zabrinuti. I mi smo isto!
  • Znamo da činite najbolje što možete, mi također!
  • Razvod možda nije bio vaš izbor, ali zapamtite, nije niti naš.
  • Ne govorite nam detalje o razvodu koje ne razumijemo i ne trebamo znati.
  • Ne pretvarajte nas u «muškarca» ili «ženu» kuće. Mi smo samo djeca. Dopustite da budemo djeca!

UKOLIKO TREBATE SAVJET ILI POMOĆ OBRATITE SE U
«TIĆ»

Adresa: Beli Kamik 11, 51000 Rijeka; tel. 051/215-670, fax. 051/215-678