Djeca gledaju na svijet drugačije od odraslih. Koliko razumiju o razvodu ovisi o njihovoj dobi. Dvogodišnjak neće razumjeti isto što i petogodišnjak. Dječak školske dobi neće jednako iskazivati svoje emocije kao njegova sestra u pubertetu.
Istraživanja pokazuju da djeca najveći utjecaj osjećaju unutar dvije ili tri godine od razvoda. U svakoj dobi, postoje različite emocije i reakcije djeteta.

DOJENČAD
ŠTO RAZUMIJU?
– djeca u dojenačkoj dobi ne razumiju razvod, ali primjećuju promjene u roditeljskom reagiranju spram njih. Što znači vrlo su osjetljiva na emocionalno stanje roditelja (osobito majke).
KAKO REAGIRAJU?
– mogu promijeniti obrasce hranjenja ili spavanja
– mogu imati probleme sa “stolicom” u vidu proljeva ili konstipacije te mogu češće «bljuckati»
– mogu biti razdražljivija, doimati se uplašeno ili tjeskobno
ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?
– pokušati održati svakodnevnu rutinu
– pokušati ostati mirni pred djetetom
– pokušati se odmoriti dok dijete spava
– potražiti pomoć obitelji ili prijatelja
– imati na umu da čak i dijete u dojenačkoj dobi treba kontakt sa oba roditelja

DOB «TRČKARALA» (1-3 godine)
ŠTO RAZUMIJU?
– razumiju da jedan roditelj ne živi više kod kuće iako ne shvaćaju zašto
KAKO REAGIRAJU?
– mogu češće plakati te više tražiti blizinu roditelja
– mogu iskazivati promjene u obrascima hranjenja i spavanja
– mogu iskazivati regresivno ponašanje
– mogu se češće osjećati ljutito ili frustrirano, a ne mogu objasniti svoje osjećaje
– mogu ispoljavati ljutnju kroz napade bijesa, udaranje, iritabilnost, suprotstavljanje ili povlačenje
– mogu početi brinuti o svakom odvajanju te postati uplašeni kada je roditelj izvan njihovog vidokruga
ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?
– pokušati im omogućiti brigu i sigurnost na način da održavaju uspostavljene navike i rutinu
– mogu dopustiti neka regresivna ponašanja, ali moraju postaviti jasne granice i odrediti posljedice
– mogu pokušati smanjiti svakodnevne stresove omogućujući sebi i djetetu dodatno vrijeme za izvršavanje uobičajenih obaveza
– provoditi više vremena sami sa djetetom
– omogućiti dijetetu kontinuirane kontakte sa oba roditelja

PREDŠKOLCI
ŠTO RAZUMIJU?
– zbog razine svog kognitivnog funkcioniranja ne mogu shvatiti apstraktnije uzroke razvoda te nerado mogusebeokriviti za razvod roditelja
– primjećuju promjene u emocionalnom stanju roditelja
KAKO REAGIRAJU?
– osjetljivi su na emocije roditelja, posebno na njihove svađe
– mogu se teško odvajati od roditelja – strah od ostavljanja
– mogu češće plakati te više tražiti blizinu roditelja
– mogu se ponašati poput “bebe” (npr. tražiti da ih roditelji hrane i slično)
– mogu početi brinuti o svakom odvajanju te postati uplašeni kada je roditelj izvan njihovog vidokruga. nekad mogu burno reagirati na odlaske u vrtić jer se boje biti ostavljeni
– mogu imati probleme sa spavanjem i toaletnim navikama (mogu imati noćne more)
– mogu se češće osjećati ljuto i frustrirano, a ne mogu objasniti svoje osjećaje ljutnju mogu ispoljiti kroz napade bijesa, udaranje, iritabilnost, suprotstavljanje ili povlačenje
ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?
– osigurati dovoljno vremena i ohrabriti dijete da podijeli s njima brige i pitanja o razvodu
– objasniti djetetu razvod jednostavnim jezikom, kao i razloge za razvod
– ohrabriti dijete da izražava emocije kroz igru, razgovor, fizičku aktivnosti ili kreativno izražavanje
– posvetiti dovoljno vremena kako bi pokazali djetetu da ga oba roditelja razumiju i vole te da ono nije odgovorno za razvod
– maksimalno zadržati rutinu na koju se dijete naviklo jer to djetetu daje sigurnost (zadržati isto vrijeme odlaska na spavanje bez obzira kod kojeg roditelja dijete boravi, usaglasiti se po pitanju discipline…)
– osigurati djetetu redovitost i ritam odlazaka kod drugog roditelja – objasniti i pripremiti dijete na susrete te mu dati dopuštenje da se zabavi kod drugog roditelja –

ŠKOLARCI
ŠTO RAZUMIJU?
– počinju shvaćati što razvod znači, ali ga obično ne prihvaćaju
– vjeruju da se njihovi roditelji ne vole i znaju da neće više živjeti zajedno
KAKO REAGIRAJU?
– osjećaju strah da će im razvod poremetiti odnose s vršnjacima
– mogu brinuti o promjenama u svakodnevnom životu
– mogu pokazivati znakove tuge i žalosti zbog odsutnosti jednog roditelja
– mogu postati izrazito ljuti na oba roditelja
– mogu biti „odsutni“ tijekom nastave, imati poteškoće u održavanja pažnje
– mogu imati poteškoće sa spavanjem, strahove i nemir
– mogu maštati da će im se roditelji ponovno zbližiti
ŠTO RODITELJI MOGU UČINITI?
– ohrabrivati djecu na razgovor o razvodu
– biti osjetljivi na znakove tuge, strahova ili smetnji u ponašanju te potražiti profesionalnu pomoć ako zatreba
– pomoći djeci da osjećaju da je njihov svijet siguran, razgovarati o trenutnim i budućim planovima
– pričati o problemima odraslih poput problema s novcem, nezavršenim emocijama, stresom na poslu, itd.
– upoznati djetetove nastavnike o situaciji jer oni mogu pružiti djetetu podršku i upozoriti na znakove koji upućuju da je djetetu potrebna dodatna pomoć

– imati adekvatan odnos i komunikaciju sa drugim roditeljem

DJECA U PUBERTETU I ADOLESCENTI
ŠTO RAZUMIJU?
– razumiju, što znači razvod, ali mogu imati poteškoća sa prihvaćanjem promjena koje razvod donosi u njihovu obitelj
KAKO REAGIRAJU?
– mogu skrivati osjećaje (nijekati promjene) te su moguće reakcije od panike do nezainteresiranosti ne moraju pokazivati tipične reakcije na razvod
– mogu iskazivati rizična ponašanja (izostanci iz škole, seksualne aktivnosti, alkohol, droge) te biti skloni druženju s vršnjacima koji imaju slične probleme
– mogu imati strah da će, zbog razdvajanja roditelja, imati manje financijske mogućnosti
– mogu se prikloniti roditelju kojeg doživljavaju povrijeđenim ili se teže nosi sa razvodom.