Dječji dom „Tić“ Rijeka je 2008. godine, u suradnji sa osnovnim školama te uz podršku Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo, proveo istraživanje kojim je obuhvaćeno 1742 učenika četvrtih i osmih razreda iz 23 osnovne škole na području grada Rijeke. Cilj istraživanja bio je utvrditi izloženost djece neprimjerenom sadržaju putem mobitela, ispitati kojim putem su djeca izložena tom sadržaju te reakcije djece.

Nasilje putem mobitela uključuje bilo kakav oblik poruke zbog koje se osoba osjeća neugodno ili joj se na taj način prijeti- može biti tekstualna, videoporuka, fotografija, poziv, odnosno bilo kakva višestruko slana poruka kojoj je cilj uvrijediti, zaprijetiti, nanijeti bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog telefona.
Istraživanje je pokazalo da čak 98% ispitane djece koristi mobitel, od čega većina svakodnevno, te da je dob početka korištenja mobitela sve niža, u prosjeku oko 8. godine.
31% djece dobilo je neprimjereni sadržaj putem mobitela. U podjednakoj mjeri djeca su neprimjereni sadržaj dobivala putem tekstualnih poruka, putem fotografija i putem poziva. Čak 35% djece koja su primila neprimjereni sadržaj izvještava o uznemirujućim osjećajima. Dobivanju neprimjerenog sadržaja više su izloženi stariji učenici i dječaci, ali mlađe učenike i djevojčice više uznemiruje.

17% djece izjavilo je da je slalo neprimjereni sadržaj putem mobitela. Neprimjerene sadržaje češće su slali stariji učenici i dječaci.
11% djece ima saznanja da je bilo predmet neprimjerenog sadržaja (netko je o njima slao neprimjerene sadržaje).

S obzirom na sadržaj dobivenih tekstualnih poruka, slika i poziva, uočava se da se tekstualne poruke i pozivi češće koriste kao sredstvo za verbalno nasilje, odnosno uvrede i prijetnje, dok se putem slika, fotografija i video zapisa češće šalju neprimjereni seksualni sadržaji.

Dobiveni podaci ukazuju na značajan broj djece koja su izložena neprimjerenim sadržajima putem mobitela te koja su uključena u ovaj oblik nasilja među djecom. Kako je dob početka korištenja mobitela sve niža, povećava se populacija djece koja su izložena potencijalnom riziku od nasilja putem mobitela, a kako djeca niže razvojne dobi imaju i manje kapacitete razumijevanja određenih iskustava, time se rizik dodatno povećava.

Rizična ponašanja pri upotrebi mobitela
21% djece netko je tražio osobne podatke putem mobitela, u najvećoj mjeri putem tekstualne poruke. Od djece koju je netko tražio, 33% djece je i dalo osobne podatke.
30% ispitanika je putem mobitela upoznalo novu osobu, a 14% djece je dogovorilo susret s osobom koju je upoznalo putem mobitela. 11% djece izjavljuje da bi otišlo na susret s osobom koja je poziva putem mobitela, dok njih 10% izjavljuje da bi to učinilo uz dozvolu roditelja.

Ovi podaci ukazuju na značajan broj djece koja su potencijalne žrtve. To su djeca koja su putem mobitela
–  dala osobne podatke
–  upoznala novu osobu
–  dogovorila susret ili bi otišli na susret

Ova djeca su u riziku za pojavu nasilja jer opisane aktivnosti ne doživljavaju kao opasne već kao prihvatljiv način komuniciranja i ponašanja.
Od djece koja su dobila neprimjeren sadržaj, 21% djece nije nikome povjerilo svoje iskustvo, 34% djece se povjerilo prijateljima, 17% djece se povjerilo roditeljima, 1% djece se povjerilo djelatniku škole.

32% djece smatra da dobivanje neprimjerenih sadržaja treba prijaviti, ali ne znaju kome, dok 15% djece smatra da dobivanje neprimjerenih sadržaja ne treba prijaviti.
Navedeni rezultati upućuju na velik broj djece koja dobivanje neprimjerenog sadržaja ne povjerava nikome, misli da ga ne treba prijaviti ili ne zna kome prijaviti.
Zaključci

Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na nužnost edukacije djece, roditelja i školskih djelatnika kao i informiranja javnosti o postojanju nasilja putem mobitela, njegovim posljedicama i načinima zaštite djece.

U edukaciji djece potrebno se usmjeriti na prepoznavanje i zaštitu od ponašanja koja predstavljaju nasilje te onih koja predstavljaju potencijalni rizik. Djecu koja čine nasilje važno je upoznati s učincima njihova ponašanja na žrtvu. Važno je kod djece razvijati osobnu odgovornost za ispravno i pogrešno ponašanje.

Djeci je važno istaknuti važnost povjeravanja o neprimjerenim iskustvima pri upotrebi mobitela te im naglasiti da oni nisu krivi ni odgovorni za takvo iskustvo i tuđe neprimjereno ponašanje.

U edukaciji roditelja potrebno je potaknuti otvorenu komunikaciju s djecom kako bi djeca bila sigurna u slučaju potrebe povjeravanja. Roditeljima, također, treba ukazati na njihov doprinos u razvijanju odgovornog i sigurnog pristupa korištenju mobitela. Treba ih upoznati s mehanizmima nasilja putem mobitela kako bi prepoznali štetnost određenih ponašanja te kako ih ne bi tumačili kao dječju šalu i prihvatljiv moderan način komunikacije.

U edukaciji školskih djelatnika važno je usmjeriti se na osvješćivanje postojanja nasilja putem mobitela te stvaranje smjernica za postupanje u slučaju saznanja o ovom obliku nasilja kao i uvođenje pravila o korištenju mobitela na nivou škole.

Detaljnije rezultate možete zatražiti ovdje.